SUTON

Zalazak sunca negdje na moru

Ništa nije lijepše od pogleda na zalazak

sunca na moru.

More svjetluca , sunce zamire a pritom priroda

nam pokazuje svu svoju ljepotu.

Ova igra poniranja sunca u tamu stvara nezaboravne

jedinstvene scene  koje nam bude nezaboravne osjećaje.

To nezaboravno stapanje svijetla i tame stvara spektar toplih boja 

koje nekima unose pomalo  tugu , a drugima posebnu radost.

 

Ova slika  će vas barem na trenutak u mislima 

odvesti na plažu, daleko od svih.

Gledajući ove prizore na slici zaista možemo

zaključiti da na zemlji ima kutaka koji su se doslovno 

spustili s neba stvarajući neki prividan raj,

neko mjesto koje je bilo predviđeno samo za" Bogove".

Tko je kreator sve ljepote koju možemo vidjeti na ovoj slici?  

 Odgovore na ova pitanja vjerojatno nikada nećemo saznati.

Preostaje nam jedino posjetiti ove lokacije u živo, barem jednom u životu.

želim Vam ugodno provedene trenutke 

odmora i neka Vas ovakvi trenuci prekrasne prirode 

prate svuda.

  Mario

TRAKOŠĆAN

Proveli smo opuštajući dan u posjetu poznatom izletištu Trakošćan.

U Trakošćanu uvijek nalazimo utočište u kojem ćemo  

 ugodno provesti vrijeme upoznavajući kulturnu

baštinu i istodobno uživati u ambijentu neponovljive ljepote.

Neposredna okolica dvorca oblikovana je

kao pejzažni park u kojem jezero, livade, 

grupacije drveća i grmlja čine skladnu 

hortikulturnu cjelinu. Perivoj se dijelom razvio

iz autohtone šume hrasta kitnjaka i običnog graba.

Ove godine uz razne sadržaje koje to izletište nudi otkrili 

smo novi sadržaj a to je jahanje na konju.

 Moja unuka koja je i inače veliki ljubitelj konja bila je jako oduševljena.

Jašući konja oko dvorca i promatranju prirode

 iz druge perspektive donio joj je nezaboravnu radost. 

 Naša mala ali „ već iskusna jahaćica“ uživala je u čarima jahanja.

Ove fotke to i dokazuju.

A tu su i bile druge zanimljivosti:

Bilo je i odmora

U prošlogodišnjem postu napisao sam vam da 

svaka posjeta tom izletištu donese neko iznenađenje.

Bio sam u pravu.

                      Mario 

 
 
 

Želim se ponovno nadati.

 Primio sam neki dan Gmail sa sadržajem koji me je na neki
način razveselio i rastužio. U njemu je bila poruka koja glasno viče.
Viče svojim trudom i apelom da se vrate stara moralna načela , ona
koja vrijede za sva ljudska stvorenja.
U ovome postu možete je pročitati u cijelosti.
Prosljedite ovu tihu poruku koja glasno viče svojim prijateljima
u nadi da da se vrate temelji ljudske moralnost.

Želim se ponovno nadati.

Odgojen sam u općim moralnim principima:

Kada sam bio mali ....majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi,

 susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda.

Koliko bili bliži ili stariji toliko su nam više osjećaja davali.

Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili vlastima.

Želim se ponovno nadati. 

Imali smo povjerenje u starije, jer su bili roditelji,

 majke ili rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu…

Bojali smo se  tek mraka, grdoba ili horor filmova.

Danas sam beskonačno tužan zbog svega onoga što smo izgubili,

 zbog svega čega će se moji unuci jednog dana bojati.

 Zbog straha u pogledu djece, mladih, odraslih i starijih.

Ljudska prava za kriminalce…?

Neograničena prava za poštene građane…

Platiti dugove i biti budala…?

Amnestija za prevarante…?

Pošteni su glupi…?

Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala…?

Što nam se to događa???

Profesori tučeni u školi, trgovci prijete komercijalistima.

Rešetke na našim prozorima.

Svatko zatvoren u svojem svijetu.

Kakve su to vrijednosti?

Auto koji vrijedi više od zagrljaja,

djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.

Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena.

Što želiš u zamjenu za jedan zagrljaj?

Vrijedi više jedan Armani od diplome.

Vrijedi više jedan veliki ekran od razgovora.

Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda.

Više vrijedi IZGLEDATI  od BITI.

 

Kada se dogodilo da je sve to nestalo ili postalo smiješno?

Želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima.

Hoću poštenje kao motiv ponosa.

Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči

Hoću sram i solidarnost.

Hoću nadu, veselje, povjerenje…

Hoću se vratiti  stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.

 

Dolje „IMATI“

Živjelo „BITI“

 

Obožavam moj  zajednički i jednostavan svijet,

Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu

Prezir pred nedostatkom etike, morale i poštovanja….

Vratimo se biti „LJUDI“,

Izgraditi bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.

Utopija…?  Ne…?  Da…?  Možda…

Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku.

Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.

 Autor nepoznat

Razgovarajte sa svojim prijateljima o toj temi i

vidjet ćete da nas ima puno koji tako mislimo 

i to želimo.    

     Mario

 Pozdrav mojim čitateljima

 

KASNO PROLJEĆE

Kasno proljeće

U kasno proljeće kad se livade okite 

šarenilom boja prekrasnih cvjetova

najviše me veseli  vesela  svirka cvrčaka,

cvrkut ptičica i zujanje pčela.

Svuda je radost.

Šareni leptirići lepršaju iznad procvalog šarenila.

Male vrijedne pčelice lete sa cvjeta na cvijet.

U toj raskoši pronalaze cvjetni nektar i odnose ga u košnice.

Lagani vjetar koji se poigrava travom  stvarajući  livadne valove te

pritom diže daleko u vis sjeme maslačka i zrakom širi opojan miris.

Volim da gledam te male stanovnike cvjetne livade,

 da slušam zvukove  te vesele družine i

 da se radujem proljeću zajedno sa njima.

       Mario

Pozdrav svim posjetiteljima moga bloga.   

proljetno cvijeće naše okućnice.mpg

SRETAN USKRS

Iako su pisanice još pretkršćanski običaj,

 danas su one postale simbolom Uskrsa.

 Simboliziraju proljetno buđenje prirode i

 novog života. One se tradicionalno daju na dar.

 U prošlosti su mladići djevojkama,

 ali i obrnuto darivali pisanice kao znak ljubavi ili privrženosti.

 Također, one su korištene kao simbol izmirenja.

 Tako su osobe darivajući jedne drugima pisanicu

 prešutno tražile oproštenje ili ga davale.

Prema vjerovanjima pisanica, odnosno bojeno jaje

 trebala bi zaštititi od zlih sila. Zbog toga se

 ljuska od tih jaja mljela i bacala na polja, oranice i stavljala u staje.

Neka se pred Vama otvori put,neka vjetar uvijek bude iza Vaših leđa,

neka Vas prati samo ljubav i sreća i neka Vam BOG bude zaštita najveća,

od sveg srca želim Vam SRETAN USKRS !!

                   Mario 

Proljeće

  

Danas sam u parku gledao drveće,

 osjetio topli dodir sunca,

 a u zraku se širio miris tek niknute trave.

Znao sam proljeće je stiglo.

Doviđenja Zimo tvoje vrijeme je prošlo

i dopusti proljeću da zavlada prirodom.

Moja unuka dotrčala je iz škole i veselo      

pjevala pjesmicu :

Visibaba mala

zvoniti je stala

cin cin cin

don don don

čujte mali zvon.         

Svi ovi događaji potakli su me da sjednem

za računalo i osmislim ilustraciju na 

temu proljeće.

 Evo ovako sam zamislio jedan topli
proljetni dan okupan suncem ,toplinom i
živim bojama koje se stapaju sa mirisom
procvalh voćaka.

 Uživajte u proljeću , imajte na umu , nešto što je lijepo kratko traje.

    Mario