Proljeće

  

Danas sam u parku gledao drveće,

 osjetio topli dodir sunca,

 a u zraku se širio miris tek niknute trave.

Znao sam proljeće je stiglo.

Doviđenja Zimo tvoje vrijeme je prošlo

i dopusti proljeću da zavlada prirodom.

Moja unuka dotrčala je iz škole i veselo      

pjevala pjesmicu :

Visibaba mala

zvoniti je stala

cin cin cin

don don don

čujte mali zvon.         

Svi ovi događaji potakli su me da sjednem

za računalo i osmislim ilustraciju na 

temu proljeće.

 Evo ovako sam zamislio jedan topli
proljetni dan okupan suncem ,toplinom i
živim bojama koje se stapaju sa mirisom
procvalh voćaka.

 Uživajte u proljeću , imajte na umu , nešto što je lijepo kratko traje.

    Mario

kasna jesen

Ovaj post počet ću pjesmom Dobriše Cesarića.
           Kasna jesen
Posve polako, u maglenom plaštu,
Jutros je ušla u selo. Kroz baštu
Prošla je pored ocvalih lijeha,
Nađoh je ispod snuždenih streha.

List je za listom, dršćuć od straha,
Počeo padat od njezina daha.
Otkrih je skritu u dimnjaka dimu,
I čuh je kako doziva zimu.

Sam naziv pjesme govori da smo ušli u kasnu jesen.
Ogoljela stabla , pusta polja , ulice sakrivene maglom ,
dani mnogo kraći i tuga koja se uvlači u sve nas
čine ovaj period pomalo depresivan.
Ako samo malo promijenimo percepciju našeg
razmišljanja možemo ovo stanje promijeniti.
Gledajmo to kao čašu koja je do pola puna
a ne dopola prazna.
Rane večeri iskoristimo za druženje sa svojima
najbližima , posjetite svoje prijatelje , prošećimo gradom
 noću i vjerujte uvijek će te naići na neke nove situacije
koje će vas raspoložiti.

Ideja za ovu ilustraciju nastala je večernjom šetnjom
parkom.
Iako slika prikazuje kasnu jesen noću njom ne dominira
samo hladnoća i sumornost. U prvom planu je svjetiljka koja
koja sa svojim toplim bojama prkosi hladnom zaleđu
tmurne stvarnosti. Ovakvih lijepih prizora ima svuda
oko nas samo se moramo osvrnuti i primijetiti ih.

                                   Mario

jesen

 Niti jedno godišnje doba poput jeseni ne donosi
sa sobom toliko raznolikog voća i povrća.
Sve pršti bojama i mirisima, sve je raskošno i
nabreklo od kvalitete i sočnih sokova.

                                                   

Više je razloga zbog kojeg je potrebno
jesti sezonsko voće i povrće. Prvenstveno,
treba imati na umu da je riječ o plodovima
koji su netom ubrani, puni sunca i sokova te
kao takvi i najidealniji za slasni ugriz.
Takvo voće i povrće se ne skladišti i ne
transportira diljem svijeta te je velika vjerojatnost
 da je ono obrano sa susjedove kampanje ili vrta.
Također, sezonski su plodovi boljeg ukusa.
 Za razliku od umjetno uzgojenog u staklenicima,
možda su manje sjajni i napuhani, međutim
njihova je kvaliteta neupitna. Uz to, takvo se
voće i povrće bere zrelo, dok se ono spremno
za transport ubire još zeleno.
I najvažnije! Sezonsko se voće jede u sezoni.  
Baš kao što zimi navlačimo kapute i čizme kao
najprirodniju stvar na svijetu, tako i u jesenjoj
sezoni više pažnje uz taj vanjski izgled, posvetimo
i svom tijelu. U protivnom, i nadalje možemo
 gutati vitaminske tablete.

                                                 kruške iz našeg vrta

Pozdrav svim čitateljima mog bloga
  Mario

izlet u Trakošćan

 Moja supruga i ja svake godine već tradicionalno

 posjećujemo izletište Trakošćan.

Obično to bude u petom mjesecu ,

nama najljepšem mjesecu u godini.

 Prije par godina pridružila nam se                        

naša unuka Mirta .

Sljedeće godine pridružiti će nam se i

unuka Lara. Svakoj posjeti tom starom

dvorcu  veselimo se jer uvijek otkrijemo

nešto novo , a i prisjetimo se starih uspomena .

                                                                DVORAC TRAKOŠĆAN

Trakošćan je jedna od najljepše formiranih i 

održavanih parkovnih cjelina bogate vegetacije,

pune zanimljivih vizura, panorama i ugođaja te

pruža jedinstvene doživljaje netaknute prirode.
Dvorac Trakošćan je smješten u sjeverozapadnom

dijelu Hrvatskog zagorja između Maclja, Ravne gore i Strahinjčice.

                                                         JEZERO U PODNOŽJU DVORCA 

Nastao je u 13. stoljeću kao manja utvrda za nadzor

puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini.

Od 1584. pa sve do početka drugog svjetskog rata

drži ga vlastelinska obitelj Drašković, a svoj današnji

izgled dobio je u 19. stoljeću. Danas je dvorac u

vlasništvu Republike Hrvatske i u sklopu 

njega djeluje muzej na četiri razine sa stalnim postavom... 

Naša zajednička fotografija

Ovim postom želim zainteresirati one koji još

nisu posjetili Trakošćan da to ućine , a one koji

 su bili tamo da ga opet posjete jer svaka posjeta 

je novi doživljaj koji se pamti.

                                                        DETALJ S JEZERA

Pozdrav 

             Mario 

ZOV PRIRODE

Sa ovim postom završavam seriju

postova o očuvanju prirode i

sprečavanju narušavanja ekosistema

planete zemlje.

Zadnja velika katastrofa u meksičkom

zaljevu potvrđuje moj stav iz prethodnih

postova. Umjesto da ta sredstva ulažemo

u otkrića novih načina iskorištavanja čiste

 energije mi ćemo ih morati uložiti

za čišćenje zagađene flore i faune.

Na ovoj slici snimljena je gajeva ulica

Meni najljepša ulica u Varaždinu.
Slijedećom ilustracijom želio sam dočarati
kako ta ista ulica će izgledati
poslije neke katastrofe.

 Zaista užas !!!!!!

                                    Mario 
 

zeleno

Dva zelena oka ko dva 

gorska jezera iz kojih

zraći odvažnost, smirenost 

i nekome ljepotu. 

Ovaj post posvećujem svima onima
koji vole zelenu boju. 
                      Mario 

zov prirode 3

   

Oko 200.000 galona sirove nafte dnevno istječe u zaljev iz

uništenih instalacija na dnu potonule naftne platforme

Deepwater Horizon, a mnogi se boje da sada slijedi

katastrofa koja će moći stati uz bok s potonućem

naftnog tankera Exxon Valdez u Aljaski 1989. godine.

Ovu vijest namjerno sam stavio na 
 početak ovog posta. Ona samo 
 potvrđuje moj opravdani strah
 iz prijašnjih postova.

 Ova nova ilustracija pokazuje 

ljepotu netaknute prirode.

 Nadam se da naši budući
naraštaji neće samo gledati 
slike prirode nego će i moći

živjeti u njoj. 

                     Mario 

Zov prirode 2

Ova ilustracija je nastavak iz prošlog posta
koji govori o očuvanju prirode.

  Nemojmo dozvoliti da će nas slike  samo 
prisjećati kako je nekada bilo već doprinosimo svi 
o očuvanju prirodnog eko sustava. 
                            
                                      Mario

 

zov prirode

 

Ova  ilustracija nije slučajno nastala nego iz slijeda raznih prirodni 
 katastrofa koje su se dogodile u proteklih mjeseci.  Bojim se pogledati
  vijesti ili pročitati neku štampu , a da ne vidim neku vijest o prirodnim 
 katastrofama ili katastrofama koje su nastale ljudskim nemarom.
 Suvremeni način života doveo nas je tu gdje jesmo. Pretjerano iskorištavanje,
 zagađivanje i bahat odnos prema prirodi donijele su svoje posljedice.
 Druga polovica 20 stoljeća i početak 21 stoljeća je uza sve izume i 
 tehnička pomagala koje svakodnevno koristimo donio i drugu stranu
 tehničkog napretka. Mogu je nazvati tamnom stranom odnosa čovjeka 
 s prirodom i narušavanje nečega što nazivamo EKOSISTEM planete Zemlje.
 Ekologija , sama riječ dolazi iz grčkog oikos koji znači okućnica, dom,
 mjesto za život.
 Srećom, sve veći broj ljudi vidi kako bez suradnje s prirodom nema 
 opstanka ljudske civilizacije. Stvoren je svjetski ekološki pokret, sa
 svojim organizacijama širom svijeta.
 Danas se o ekologiji govori svuda. Ona je danas u usponu, u želji
 da ponovno uspostavi ravnotežu i omogući optimalni razvoj kako čovjeka, 
 tako i njegova okoliša. Svima nam mora biti jasno da će ta borba biti
 duga i nimalo jednostavna jer bogati nedovoljno mare za alternativne
 izvore energije pa čak i svoje prljave industrije prebacuju u nerazvijene 
 zemlje misleći time da su riješili svoj problem zagađenja. To ponašanje 
 jako me ljuti jer ne mogu shvatiti da tako visoko učeni mozgovi ne kuže da je zemlja okrugla
 a da vjetrovi i morske struje ne poznaju naše granice.
 Siromašni opet nemaju ni vremena ni novaca za razmišljanje o ekologiji i suživotu s prirodom.  U
 zemljama gdje se odvija borba protiv gladi kako bi se sačuvao goli život, ljudi se ne žale ni na 
 najprljaviju industriju koja im obično donosi neki novac za preživljavanje obitelji.

  Sjećam se djetinjstva i mnogo vremena provedenoga uz Dravu i njenu šumu. 
 Voda u Dravi je bila čistai prozirna , a njezini mnogi rukavci su bili bogati izvorima pitke vode.
  Nije nam bila potrebna PVCposuda da bi ponijeli vodu sa sobom. 
U proljeće iz dalekog Dunava došle su se mrijestiti ribe (pečenice).
 U dravsko šumi brali smo kupine i tako neopranima se hranili. Nikome ništa nije bilo.
 U sumrak iz raznih bara čuo se kreket žaba . Taj zvuk današnja djeca ne poznaju.
 Sa sjetom se prisjećam Zelenih prudova, Cirkovećke, Šintarije , Otoka ljubavi ,
 Dravskog kupališta i brane .
 Zato ova moja ilustracija može donekle dočarati kako su ta mjesta  nekada izgledala.
 Ova Kalla koja izranja iz vode dočarava čistoću okoliša kakva je nekada bila.
 Ona je simbol čistoće i eko ravnoteže.
 Negdje sam pročitao:

„za razliku od prošlosti budućnost još nije napisana i samo o nama ovisi kako će izgledati.“

       MARIO

nevrijeme nad jezerom

Slika prikazuje početak grmljavinskog

nevremena sparne ljetne noći.

Munje paraju nebom i gube se na

površini vode. Vjetar još ne puše ,

površina jezera je napeta i svaki

čas se očekuje oluja.

Slika dočarava  trenutak između

mira i kaosa.

Naša svjetiljka

 Ilustracija je nastala sasvim slučajno.

Prisjećajući se mladosti kroz glavu su mi prošle

misli o toplim ljetnim noćima i šetnjama kroz dravski park.

Kod dravskog kupališta stajala je usamljena  lampa koja je

svojom svjetlošću osim što je mamila noćne leptire okupljala

zaljubljene parove. Malo podalje mnogi ribići uhvatili su svoje

prve trofeje. Na klupi kraj nje znali smo dugo sjediti i 

razgovarati o raznim temama u ostalom bili smo srednjoškolci.

Smijeha nije nedostajalo . 

Rado se prisjećam tih prekrasnih trenutaka ,tih divnih noći

i naše svjetiljke koje danas više nema.

Zato ovaj post budi sjećanje na jednu svjetiljku , na dravsku šumu

i moje prijatelje !

jezero

Pozdrav posjetiteljima mog prvog posta
         MARIO.