zov prirode

 

Ova  ilustracija nije slučajno nastala nego iz slijeda raznih prirodni 
 katastrofa koje su se dogodile u proteklih mjeseci.  Bojim se pogledati
  vijesti ili pročitati neku štampu , a da ne vidim neku vijest o prirodnim 
 katastrofama ili katastrofama koje su nastale ljudskim nemarom.
 Suvremeni način života doveo nas je tu gdje jesmo. Pretjerano iskorištavanje,
 zagađivanje i bahat odnos prema prirodi donijele su svoje posljedice.
 Druga polovica 20 stoljeća i početak 21 stoljeća je uza sve izume i 
 tehnička pomagala koje svakodnevno koristimo donio i drugu stranu
 tehničkog napretka. Mogu je nazvati tamnom stranom odnosa čovjeka 
 s prirodom i narušavanje nečega što nazivamo EKOSISTEM planete Zemlje.
 Ekologija , sama riječ dolazi iz grčkog oikos koji znači okućnica, dom,
 mjesto za život.
 Srećom, sve veći broj ljudi vidi kako bez suradnje s prirodom nema 
 opstanka ljudske civilizacije. Stvoren je svjetski ekološki pokret, sa
 svojim organizacijama širom svijeta.
 Danas se o ekologiji govori svuda. Ona je danas u usponu, u želji
 da ponovno uspostavi ravnotežu i omogući optimalni razvoj kako čovjeka, 
 tako i njegova okoliša. Svima nam mora biti jasno da će ta borba biti
 duga i nimalo jednostavna jer bogati nedovoljno mare za alternativne
 izvore energije pa čak i svoje prljave industrije prebacuju u nerazvijene 
 zemlje misleći time da su riješili svoj problem zagađenja. To ponašanje 
 jako me ljuti jer ne mogu shvatiti da tako visoko učeni mozgovi ne kuže da je zemlja okrugla
 a da vjetrovi i morske struje ne poznaju naše granice.
 Siromašni opet nemaju ni vremena ni novaca za razmišljanje o ekologiji i suživotu s prirodom.  U
 zemljama gdje se odvija borba protiv gladi kako bi se sačuvao goli život, ljudi se ne žale ni na 
 najprljaviju industriju koja im obično donosi neki novac za preživljavanje obitelji.

  Sjećam se djetinjstva i mnogo vremena provedenoga uz Dravu i njenu šumu. 
 Voda u Dravi je bila čistai prozirna , a njezini mnogi rukavci su bili bogati izvorima pitke vode.
  Nije nam bila potrebna PVCposuda da bi ponijeli vodu sa sobom. 
U proljeće iz dalekog Dunava došle su se mrijestiti ribe (pečenice).
 U dravsko šumi brali smo kupine i tako neopranima se hranili. Nikome ništa nije bilo.
 U sumrak iz raznih bara čuo se kreket žaba . Taj zvuk današnja djeca ne poznaju.
 Sa sjetom se prisjećam Zelenih prudova, Cirkovećke, Šintarije , Otoka ljubavi ,
 Dravskog kupališta i brane .
 Zato ova moja ilustracija može donekle dočarati kako su ta mjesta  nekada izgledala.
 Ova Kalla koja izranja iz vode dočarava čistoću okoliša kakva je nekada bila.
 Ona je simbol čistoće i eko ravnoteže.
 Negdje sam pročitao:

„za razliku od prošlosti budućnost još nije napisana i samo o nama ovisi kako će izgledati.“

       MARIO