kasna jesen

Ovaj post počet ću pjesmom Dobriše Cesarića.
           Kasna jesen
Posve polako, u maglenom plaštu,
Jutros je ušla u selo. Kroz baštu
Prošla je pored ocvalih lijeha,
Nađoh je ispod snuždenih streha.

List je za listom, dršćuć od straha,
Počeo padat od njezina daha.
Otkrih je skritu u dimnjaka dimu,
I čuh je kako doziva zimu.

Sam naziv pjesme govori da smo ušli u kasnu jesen.
Ogoljela stabla , pusta polja , ulice sakrivene maglom ,
dani mnogo kraći i tuga koja se uvlači u sve nas
čine ovaj period pomalo depresivan.
Ako samo malo promijenimo percepciju našeg
razmišljanja možemo ovo stanje promijeniti.
Gledajmo to kao čašu koja je do pola puna
a ne dopola prazna.
Rane večeri iskoristimo za druženje sa svojima
najbližima , posjetite svoje prijatelje , prošećimo gradom
 noću i vjerujte uvijek će te naići na neke nove situacije
koje će vas raspoložiti.

Ideja za ovu ilustraciju nastala je večernjom šetnjom
parkom.
Iako slika prikazuje kasnu jesen noću njom ne dominira
samo hladnoća i sumornost. U prvom planu je svjetiljka koja
koja sa svojim toplim bojama prkosi hladnom zaleđu
tmurne stvarnosti. Ovakvih lijepih prizora ima svuda
oko nas samo se moramo osvrnuti i primijetiti ih.

                                   Mario