VELIKI PETAK

Muke Gospodnje

                                                                      

Službeno se ovaj dan zove Veliki petak muke Gospodnje.

Naziv nas uvodi u otajstvo križa kojemu se klanjamo zato što je na njemu visio Spas svijeta.

"Eli, Eli, lama sabaktani? To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

To je i ujedno naziv ove ilustracije koju sam nacrtao za ovu priliku.

Veliki petak nije dan sveopće žalosti. Veliki je petak svečani dan – dan pomirenja između neba i zemlje, Boga i čovjeka. Uzdignuti križ, ukopan je u zemlju i dodiruje nebo. Isus u dubokom predanju i miru svoj život stavlja u ruke Očeve. To je cijena našeg pomirenja.

Veliki je petak dan kad se u povijesti svijeta na križ uzdigla LJUBAV. Stoga je taj dan poziv da Ljubljenomu ljubav uzvratimo. I ne samo to, nego da kao on: ljubimo Boga i ljude.

utihnula su crkvena zvona ,  misna slavlja neodržana ,  na oltaru nema križa , cvijeća i upaljenih svijeća ali zato je istaknuta Isusova muka i smrt.

U našim srcima znamo da dolazi svijetlo i da će razmaknuti ovu tamu jer svijetlo je ipak posljednja postaja.

Zato radujmo se !!!!!!

Mario

1. APRIL dan kad sam te upoznao

Upoznao sam te slučajno !

Bio je 1. travanj 1975.godine. 

Taj dan kad sam te vidio pomalo je čudan, zamisli 1 april dan kad je dan ludih, dan svih luđaka ili jednostavno 1.april, dan kad se većina ljudi šali i drugima podvaljuje "fore".

Za nas nije bio tako. Taj dan u bivšoj državi SFRJ slavio se kao dan omladinskih radnih akcija. Jedna od najboljih tekovina bivše Jugoslavije bile su Omladinske radne akcije, preteča današnjeg  volontiranja  i društveno-korisnog rada. Bili smo akcijaši i voljeli smo raditi i dokazivati da možemo biti uzor generacijama.

Mislim da je pogled na te tvoje plave oči  zapečatio moju sudbinu.  Pamtit ću dok živim oči plave boje i tvoj veseo pogled upućen meni . Od toga dana prošlo je 39. godina i veseli me spoznaja da me te tvoje plave oči još gledaju . Draga moja, jako se dugo poznajemo i da ti budem iskren, super mi je s tobom. S tobom sam proživio najljepše trenutke jer si bila uz mene odmah nakon uspješnih projekata, odluka i situacija. Zapravo, ti si bila ta koja je taj užitak još više pojačala.

Zajedno smo prolazili padove i uspone , veselili se svakom novom idejom i napretkom . Kao da nas je cijeli taj put vodio akcijaški duh.

Upoznali smo se jako davno. U jedno divno proljetno

veće okićeno divnim nijansama ljubičastih , zelenih i žutih boja.

I sada nakon toliko godina zajedno smo ostarili , ostali smo isti u duši samo se izgled malo promijenio.

Sjećaš li se kada smo doznali da ćemo biti baka i djeda ?

Nemoguće je opisati taj doživljaj i neprospavanu noć.

Upoznao sam te slučajno : I taj dan kad sam te vidio,odmah sam znao da si ti ONA PRAVA!- Bio sam u pravu !!!!!!!!!!! 

fotografija snimljena 20. 04. 1975.god

Poznajemo se dugo ali najvažnije nismo postali stranci.

Ova priča nema kraja , nastavak slijedi jednog 1. Aprila

negdje u budućnosti.

    Mario

Proljeće

 Do 2101. zaboravimo 21. ožujka – prvi dan proljeća

Astronomi pomno izračunavaju ravnodnevice i one se gotovo stoljeće neće poklapati s kalendarom. Promjena bi kažu zbunila čovječanstvo, pa će ostati kalendari s greškom.

Unatoč službenom datumu početka proljeća, 21. ožujka, koji je upisan u naše kalendare pa i u školske udžbenike i pamćenje generacija učenika, ovo godišnje doba već godinama u stvarnosti počinje dan ranije, 20. ožujka. Iako će razmimoilaženje u pravom i kalendarskom početku proljeća trajati još gotovo stotinu godina, astronomi, koji su po opisu posla zaduženi za računanje vremena, ne smatraju da bi u postojećem kalendaru bilo što trebalo mijenjati. Usklađivanje kalendara na kakav smo navikli s astronomskim proračunima o početku godišnjih doba unijelo bi, kažu, nepotrebnu pomutnju u dobro ustrojen model računanja vremena kakav danas imamo.

Važno je da je proljeće stiglo da su dani mnogo duži i topliji.

«Kopajući» po blogu pronašao sam jednu lijepu pjesmu od Saše Užarevića .

 Pjesma o proljeću

Tame su zaspale. Osjali mraci.

Kopne se prozeble zemljine grudi.

Siva zeleni, zatopliše zraci.

Iz smrti se život rađa i budi.

Oproštaj zimi vjesnici nose,

Zadasi hladni hladnoću sad gube,

Oblače cvjetove sve grane bose,

Sunce i zemlja pred svima se ljube.

Pjevaju lahori nad poljima glasom.

Snaga i polet palim će stići.

Možda će nekim čarobnim spasom

I mene proljeće zasnulog dići.

                        

                                Saša Užarević

Želim  da vam proljeće bude ispunjeno veselim bojama i toplim danima .
Mario

SRETNA NOVA GODINA

Svim prijateljima na ovome svijetu !!!!!!!

U Novoj godini  želim Vam MIR jer njime sve započinje, LJUBAV jer daje smisao nesavršenom svijetu, PRIJATELJSTVO jer ostaje i kad nićeg drugog nema, 
TOLERANCIJU jer nismo svi isti, SMJEH jer ljeći bolesti, 
SITNICE jer se u njima krije SREĆA i SNOVE jer se mogu ostvariti!
SRETNA VAM NOVA GODINA !!!!!!!!!

Kasna jesen

U kasnu jesen

Na drveću lišće je gotovo otpalo. Samo na ponekom drvetu može ga se je još vidjeti,

 ali ne više tako žuto ili zlatno, kako ono zna izgledati u ovo godišnje doba, odmah na samom njegovom početku i kada se počne nazirati kraj lijepoj i bujnoj prirodi.

Preostalo lišće već crno i suho. Samo mali povjetarac  je dovoljan, da ga onako suhog, laganog i smežuranog otkine i odnese daleko od stabla na kojem je raslo.

Magla  već poodavno svako jutro unosi sjetu i tugu za minulim ljetom i osebujnim životom u šumi.

Svako godišnje doba ima svoju draž, pa tako i jesen. Ako više i nema one ljetne živosti zbog visokih temperatura, lijepog vremena i dugog dana, ljudi se raduju nadolazećoj zimi, godišnjem dobu kada će manje raditi, ali zato više uživati i družiti se u duge zimske večeri . Svatko  nalazi svoje zadovoljstvo. Djeca se raduju nadolazećem snijegu .

 Rane večeri iskoristimo za druženje sa svojima

najbližima , posjetite svoje prijatelje , prošećimo gradom

 noću i vjerujte uvijek će te naići na neke nove situacije

koje će vas raspoložiti.

Želim Vam lijepe kasno jesenske dane i bez depresije .

Mario

Preživjeli smo !!!!!

Kopajući po staroj arhivi pronašao sam jedan Gmail koji me jako dirnuo i zato ga želim 
podijeliti s Vama.
Malo sam ga preinačio i dodao par fotografija .

Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.

U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.

Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.

Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i

NITKO , nije umro zbog toga .

Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli.

Zato što smo smo se  STALNO IGRALI VANI  !!!!!!!!!!!!!!1

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.  

Ne rijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji . I nikad nije bilo problema...

Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske  od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.

Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem.

Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.

Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog  psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.

Nama nisu prodavali drogu ispred škole...

Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,

nikakve video igrice,

nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),

nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......

MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA !

Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali

naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.

Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili  utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali  hrpe crtanih romana  i sve smo to preživjeli bez posljedica!

Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!

                

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.

U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!

Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva. Naše generacije su dale najbolje izumiteljei znanstvenike do danas.

Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.

I naučili smo živjeti s tim ! I ti pripadaš toj generaciji?

ČESTITAM!

MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE  ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !

Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali

Pozdrav generacijo.

ŽIVJELI !

Dijete treba pustiti da odraste brzinom koja njemu odgovara. Mnogi roditelji čine užasne greške pokušavajući da nametnu korak odrastanja.

Svatko od nas je anđeo sa samo jednim krilom, a letjeti možemo tek zagrljeni...

Hvala svima koji ste pročitali post .

Moja prijateljica Lara iz Italije prekrasno je objasnila sjećanje za prošlim vremenima .

(In questo mondo caotico e  dispersivo, affogato da informazioni spesso contrastanti fra di loro,  mi accorgo di non essere sola nel rimpiangere quel passato  fatto di povertà, a volte, ma anche di piccole gioie impagabili.

La tecnologia è comoda e spesso essenziale, ma non dona il medesimo calore.)

Prijevod: U ovom kaotičnom svijetu i rasipnog, utapanje u informacijama često proturječnih jedni s drugima, shvaćam da nisam sama u prošlost žaleći siromaštva, s vremena na vrijeme, ali čak i male radosti neprocjenjivo.

Tehnologija je zgodan i često bitna, ali to ne daje istu toplinu.

Preveo sam putem google prevodioca.

Hvala svima na posjeti posta

    Mario

Rana jesen

Stiže nam za mnoge najljepše godišnje doba.

Predivna. Puna boja, zvukova i mirisa...

Lijepe su šetnje u jesensko popodne, kada lišće šušti pod nogama, a miris pečenih kestena mami iza svakog ugla.

Zvuk motorne pile u susjedstvu, tako ne romantičan, ali siguran nagovjestitelj jeseni. Čujem ga i ne čujem. U mislima se vraćam u djetinjstvo , prisjećam se početka školske godine  i tog zvuka  koji me je do škole pratio.

Rana jesen - dok se priroda sprema za zimski san - ja se pomalo tajno veselim i pripremam moj fotić da snimim sutone rane jeseni, dane koji započinju maglom i traju kratkom  bistrinom do svježih večeri... Ona svojim bojama  golica moju maštu i potiče me da zabilježim svaki trenutak okom kamere.

Mnogi uživaju u njezinom dolasku, drugi žale za toplim ljetom, jer na red su došle i prve kiše, koje sa sobom donose oblake i tmurno hladnije vrijeme.

Jesen - ona je ta -  moćna, bogata, romantična, zagonetna i sjetna ............

Na sjevernoj polutki jesen traje dio rujna, cijeli listopad, studeni i dio prosinca, a na južnoj Zemljinoj polutki dio ožujka, cijeli travanj, svibanj i dio lipnja. To znači da na južnoj polutki 

počelo je proljeće !!

Mojim čitateljima želim lijep i veseo početak jeseni !!

Mario