četvrtak, 30. listopada 2014.

Happy halloween

Bliži nam se Noć vještica - ovog petka grad će preplaviti likovi iz filmova, crtića i bajki jer za jednu od najzabavnijih noći u godini pripreme su već u tijeku. Bundeve  već se naveliko izrezuju i poprimaju izgled  najstrašnijih čudovišta.
U Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi taj je običaj jako raširen. Noć vještica (na engleskom Halloween) slavi se svake godine 31. listopada.
No slični običaji uvriježeni su i u mnogim drugim dijelovima svijeta.
Još kao dijete pravio sam razna čudovišta iz bundeva i u nju smo stavljali svijeću i sve zajedno ostavljali na ogradi da plaši slučajne prolaznike.

Ove godine umjesto bundeve uzeo sam u ruke računalo i pomoću photoshopa nacrtao  ove ilustracije na temu Halloween.






Lijepo se provedite u noći vještica i želim Vam lijep pozdrav !!!!!!!
                         Mario

četvrtak, 17. travnja 2014.

VELIKI PETAK

Muke Gospodnje
                                                                      

Službeno se ovaj dan zove Veliki petak muke Gospodnje.
Naziv nas uvodi u otajstvo križa kojemu se klanjamo zato što je na njemu visio Spas svijeta.


"Eli, Eli, lama sabaktani? To će reći: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
To je i ujedno naziv ove ilustracije koju sam nacrtao za ovu priliku.




Veliki petak nije dan sveopće žalosti. Veliki je petak svečani dan – dan pomirenja između neba i zemlje, Boga i čovjeka. Uzdignuti križ, ukopan je u zemlju i dodiruje nebo. Isus u dubokom predanju i miru svoj život stavlja u ruke Očeve. To je cijena našeg pomirenja.
Veliki je petak dan kad se u povijesti svijeta na križ uzdigla LJUBAV. Stoga je taj dan poziv da Ljubljenomu ljubav uzvratimo. I ne samo to, nego da kao on: ljubimo Boga i ljude.


utihnula su crkvena zvona ,  misna slavlja neodržana ,  na oltaru nema križa , cvijeća i upaljenih svijeća ali zato je istaknuta Isusova muka i smrt.

U našim srcima znamo da dolazi svijetlo i da će razmaknuti ovu tamu jer svijetlo je ipak posljednja postaja.

Zato radujmo se !!!!!!


Mario


ponedjeljak, 31. ožujka 2014.

1. APRIL dan kad sam te upoznao


Upoznao sam te slučajno !
Bio je 1. travanj 1975.godine. 
Taj dan kad sam te vidio pomalo je čudan, zamisli 1 april dan kad je dan ludih, dan svih luđaka ili jednostavno 1.april, dan kad se većina ljudi šali i drugima podvaljuje "fore".
Za nas nije bio tako. Taj dan u bivšoj državi SFRJ slavio se kao dan omladinskih radnih akcija. Jedna od najboljih tekovina bivše Jugoslavije bile su Omladinske radne akcije, preteča današnjeg  volontiranja  i društveno-korisnog rada. Bili smo akcijaši i voljeli smo raditi i dokazivati da možemo biti uzor generacijama.
Mislim da je pogled na te tvoje plave oči  zapečatio moju sudbinu.  Pamtit ću dok živim oči plave boje i tvoj veseo pogled upućen meni . Od toga dana prošlo je 39. godina i veseli me spoznaja da me te tvoje plave oči još gledaju . Draga moja, jako se dugo poznajemo i da ti budem iskren, super mi je s tobom. S tobom sam proživio najljepše trenutke jer si bila uz mene odmah nakon uspješnih projekata, odluka i situacija. Zapravo, ti si bila ta koja je taj užitak još više pojačala.
Zajedno smo prolazili padove i uspone , veselili se svakom novom idejom i napretkom . Kao da nas je cijeli taj put vodio akcijaški duh.
Upoznali smo se jako davno. U jedno divno proljetno
veće okićeno divnim nijansama ljubičastih , zelenih i žutih boja.
I sada nakon toliko godina zajedno smo ostarili , ostali smo isti u duši samo se izgled malo promijenio.
Sjećaš li se kada smo doznali da ćemo biti baka i djeda ?
Nemoguće je opisati taj doživljaj i neprospavanu noć.
Upoznao sam te slučajno : I taj dan kad sam te vidio,odmah sam znao da si ti ONA PRAVA!- Bio sam u pravu !!!!!!!!!!! 

fotografija snimljena 20. 04. 1975.god


Poznajemo se dugo ali najvažnije nismo postali stranci.
Ova priča nema kraja , nastavak slijedi jednog 1. Aprila
negdje u budućnosti.

    Mario





srijeda, 19. ožujka 2014.

Proljeće

 Do 2101. zaboravimo 21. ožujka – prvi dan proljeća

Astronomi pomno izračunavaju ravnodnevice i one se gotovo stoljeće neće poklapati s kalendarom. Promjena bi kažu zbunila čovječanstvo, pa će ostati kalendari s greškom.

Unatoč službenom datumu početka proljeća, 21. ožujka, koji je upisan u naše kalendare pa i u školske udžbenike i pamćenje generacija učenika, ovo godišnje doba već godinama u stvarnosti počinje dan ranije, 20. ožujka. Iako će razmimoilaženje u pravom i kalendarskom početku proljeća trajati još gotovo stotinu godina, astronomi, koji su po opisu posla zaduženi za računanje vremena, ne smatraju da bi u postojećem kalendaru bilo što trebalo mijenjati. Usklađivanje kalendara na kakav smo navikli s astronomskim proračunima o početku godišnjih doba unijelo bi, kažu, nepotrebnu pomutnju u dobro ustrojen model računanja vremena kakav danas imamo.

Važno je da je proljeće stiglo da su dani mnogo duži i topliji.
«Kopajući» po blogu pronašao sam jednu lijepu pjesmu od Saše Užarevića .


 Pjesma o proljeću

Tame su zaspale. Osjali mraci.
Kopne se prozeble zemljine grudi.
Siva zeleni, zatopliše zraci.
Iz smrti se život rađa i budi.

Oproštaj zimi vjesnici nose,
Zadasi hladni hladnoću sad gube,
Oblače cvjetove sve grane bose,
Sunce i zemlja pred svima se ljube.

Pjevaju lahori nad poljima glasom.
Snaga i polet palim će stići.

Možda će nekim čarobnim spasom
I mene proljeće zasnulog dići.
                        
                                Saša Užarević

Želim  da vam proljeće bude ispunjeno veselim bojama i toplim danima .
Mario

utorak, 31. prosinca 2013.

SRETNA NOVA GODINA

Svim prijateljima na ovome svijetu !!!!!!!

U Novoj godini  želim Vam MIR jer njime sve započinje, LJUBAV jer daje smisao nesavršenom svijetu, PRIJATELJSTVO jer ostaje i kad nićeg drugog nema, 
TOLERANCIJU jer nismo svi isti, SMJEH jer ljeći bolesti, 
SITNICE jer se u njima krije SREĆA i SNOVE jer se mogu ostvariti!
SRETNA VAM NOVA GODINA !!!!!!!!!


četvrtak, 21. studenoga 2013.

Kasna jesen

U kasnu jesen

Na drveću lišće je gotovo otpalo. Samo na ponekom drvetu može ga se je još vidjeti,
 ali ne više tako žuto ili zlatno, kako ono zna izgledati u ovo godišnje doba, odmah na samom njegovom početku i kada se počne nazirati kraj lijepoj i bujnoj prirodi.


Preostalo lišće već crno i suho. Samo mali povjetarac  je dovoljan, da ga onako suhog, laganog i smežuranog otkine i odnese daleko od stabla na kojem je raslo.
Magla  već poodavno svako jutro unosi sjetu i tugu za minulim ljetom i osebujnim životom u šumi.


Svako godišnje doba ima svoju draž, pa tako i jesen. Ako više i nema one ljetne živosti zbog visokih temperatura, lijepog vremena i dugog dana, ljudi se raduju nadolazećoj zimi, godišnjem dobu kada će manje raditi, ali zato više uživati i družiti se u duge zimske večeri . Svatko  nalazi svoje zadovoljstvo. Djeca se raduju nadolazećem snijegu .

 Rane večeri iskoristimo za druženje sa svojima
najbližima , posjetite svoje prijatelje , prošećimo gradom
 noću i vjerujte uvijek će te naići na neke nove situacije
koje će vas raspoložiti.

Želim Vam lijepe kasno jesenske dane i bez depresije .
Mario

petak, 25. listopada 2013.

Preživjeli smo !!!!!


Kopajući po staroj arhivi pronašao sam jedan Gmail koji me jako dirnuo i zato ga želim 
podijeliti s Vama.
Malo sam ga preinačio i dodao par fotografija .

Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!

Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i
NITKO , nije umro zbog toga .
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune sećera, ali nismo bili debeli.

Zato što smo smo se  STALNO IGRALI VANI  !!!!!!!!!!!!!!1

Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti,sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje onako nije bilo previše.  
Ne rijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji . I nikad nije bilo problema...
Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske  od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naučili smo kako riješiti problem.
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog  psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.
Nama nisu prodavali drogu ispred škole...
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......



MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO IŠLI VAN DRUŽITI SE S NJIMA !
Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.
Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili  utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu,čitali  hrpe crtanih romana  i sve smo to preživjeli bez posljedica!
Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!

                


Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!
Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva. Naše generacije su dale najbolje izumiteljei znanstvenike do danas.
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.


I naučili smo živjeti s tim ! I ti pripadaš toj generaciji?
ČESTITAM!
MOŽDA ĆES ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE  ODRASTI KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI ODREĐIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI !
Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi roditelji odrastali



Pozdrav generacijo.
ŽIVJELI !





Dijete treba pustiti da odraste brzinom koja njemu odgovara. Mnogi roditelji čine užasne greške pokušavajući da nametnu korak odrastanja.
Svatko od nas je anđeo sa samo jednim krilom, a letjeti možemo tek zagrljeni...
Hvala svima koji ste pročitali post .
Moja prijateljica Lara iz Italije prekrasno je objasnila sjećanje za prošlim vremenima .
(In questo mondo caotico e  dispersivo, affogato da informazioni spesso contrastanti fra di loro,  mi accorgo di non essere sola nel rimpiangere quel passato  fatto di povertà, a volte, ma anche di piccole gioie impagabili.
La tecnologia è comoda e spesso essenziale, ma non dona il medesimo calore.)

Prijevod: U ovom kaotičnom svijetu i rasipnog, utapanje u informacijama često proturječnih jedni s drugima, shvaćam da nisam sama u prošlost žaleći siromaštva, s vremena na vrijeme, ali čak i male radosti neprocjenjivo.
Tehnologija je zgodan i često bitna, ali to ne daje istu toplinu.
Preveo sam putem google prevodioca.
Hvala svima na posjeti posta
    Mario