Svi
smo čitali priču o Crvenkapici .
U
toj prići pročitali smo verziju koju je
iznijela crvenkapica na svoj način .
Zapitajte
se da li je to prava istina ili je to izmišljena priča koju je ispričala neka posve druga osoba?
Jesmo
li se ikada zapitali je li zapravo vuk zaista kriv? Budući da njegovu stranu
priče još nismo
čuli , otišao sam u poznatu šumu i potražio vuka da mi on ispriča
svoju verziju priče .
Bio
je malo zaprepašten da se itko više sjetio njega .
Prvo
je pogledao u kalendar pa počeo mumljati , brojiti , oduzimati i na kraju progunđao
,
otišlo
je u zastaru!
Nisam
ga razumio što mu to znači , ali vidio sam po očima i veselom smiješku njuške
da će pristati.
Natočio
je dvije čašice orehovca, te smo se uputili na trijem kuće i ugodno
smjestili u sjenoviti dio trijema.
Mrtvu
tišinu koja je trajala kao vječnost prekinu njegov glas.
Jako
mi je drago što sam dobio priliku da ispričam i svoju verziju poznate priče.
Naime,
kao prvo moram napomenuti da sam oduvijek bio jako dobar prijatelj sa bakom, a
uz to još i vlasnik šume. Bila su to lijepa vremena kada smo bakica i ja ovako
sjedili i ispijali orehovac koji je ona sama pravila po svom poznatom receptu.
Moram
u tajnosti priznati da se još družimo i uživamo, a kako imamo zabranu za
druženje naši susreti su još veseliji i srdačniji.
"znate,
kad ti nešto brane ta zabrana ti daje još više inata da je kršiš"
Mislim
u sebi imaš pravo, a ujedno sam primijetio da me Vuk poštuje pa sam predložio
da prijeđemo na Ti.
Smiješak
na faci dao mi je odgovor.
Pitam te, koji to roditelji bi pustili
djevojčicu samu u šumu u kojoj je vlasnik
vuk
, koji još tome na lošem glasu ?
Zamislio sam se i želim dati odgovor kad mi on uskoći i počne dalje govoriti.
Eto
vidiš tu počinje moj dio priče . Ta Crvenkapica nije bila mala djevojčica nego
već odrasla tinejdžerka koja je završavala srednju školu.
Nikad
nije nosila crvenu kapicu nego je imala pelerinu sa crvenom kapuljačom .
Ja
sam je zvao Crvenkapuljača. Bila je ljuta na to ime. Kasnije ću ti ispričati
kako sam morao pristati da je zovem Crvenkapica.
Dolazila
je u šumu svaki dan, čak je i jagode i gljive brala, bez mog pitanja. To ti je
isto kao da ti neko ulazi u kuću bez kucanja i kad mu je volja.
U
naručju je nosila košaru punu nepoznatog sadržaja koji je bio prekriveni čistom
maramom . Iz te košare izlazile su neke žice koje su završavala na njenim
ušima. Mnogo puta čuo sam je kako priča sama sa sobom ili govori u neku pločicu
te joj lice poprima grimase od čuđenja do urnebesnog smijeha.
Pomislim
, mala je prolupala .
Bakica
mi je pričala da su to lude godine i da to svaki tinejdžer mora proći.
Mislim
u sebi, neka bude ako je ovo novi način odrastanja doći će dan kad će opet doći
k sebi .
Više
puta odlučio sam popričati sa crvenom ali ona me je ignorirala.
Naprotiv
bila je veoma nekulturna .
Bio
sam bijesan ali taj bijes uvijek je popuštao s vremenom .
Kužiš
stari moj, pa ipak ona je unuka moje prijateljice !
Vidim,
šapa mu se trgnula .
Zgrabio
je čašicu i sadržaj ispio do dna.
Dobio
sam osjećaj kao da mu je to dalo oduška i spriječilo da ne pukne.
Ispij
, da ti natočim veli on i uhvati flašu orehovca.
Ustima
mi je prošao gorak okus likera .
Dok
je točio novu rundu počeo je natrag sa pričom .
Prijatelju
zbilja moraš biti lud da vjeruješ samo jednoj strani a potom ne čuješ i drugu
stranu.
Nemoj
misliti da su Pepa (misli na Pepeljugu ) i Snješka ( misli na Snjeguljica ) bile
dobrice .
Vjerujem
da su pisci te bajke napisali pod stresom ili pritiskom.
Prava
ti je istina čisto drugačija koja ovom šumom kruži godinama.
Želiš
li ćuti pravu šumsku istinu ? - zapitao
je vuk.
Pitanje
veoma zanimljivo i radoznalost veoma velika pa sam mu potvrdo odgovorio.
Samo
nemoj Vuče dugo jer smo skrenuli sa teme.
Za
crvenu ima vremena moraš ovo čuti odgovori on.
Pepa
ti nije izgubila cipelu i nikada je nije kraljević tražio .U pola noći
ona nije zbrisala s kraljevskog tuluma nego ujutro kad se probudila bila je u
njegovoj postelji.
Poslije
ti je njemu napisala pismo u kojem mu je nagovijestila da nosi njegovo dijete .
Vidiš
te noći dogodilo se čudo ali ne po Biblijskom načelu .
I što je mogao sirotan nego je oženiti da ne pukne bruka kraljevstvom.
A što se tiče Snješke nju nije otrovala vještica nego su je patuljci toliko "iznervirali" da je završila na intenzivnoj a poslije u sanatoriju za duševne
bolesnike.
Još se sad oporavlja i pije antidepresive.
Tko
bi rekao da su ti mali rudari tako vražji i zločesti - progovorim .
Trijemom
se prolomio smjeh a zatim izusti bili su pravi vražići .
Gledao
sam ga sa čuđenjem i nevjerice pitao -
pa zar je to istina?
Šuma
govori , a ona ne laže odgovori on.
Opet
se je prolomio glasan smijeh .
Sad ja trgnu naiskap orehovac i zatražim da mi ponovno natoči.
Ako
tako nastavimo ne znam gdje će nam biti kraj.
Sad
sam još više bio nabrušeni da čujem kraj priče o crvenoj pa mu predlažem
da se
natrag vratimo na našu temu.
Smjeh
sa njuške mu je poput munje nestao a šape su mu zadrhtale.
Primijetio
sam da prolazi teške trenutke jer u toj priči radi se o njegovoj koži.
Drhtavim
glasom počeo najprije mumljati a zatim progovori.
Ne
bi ja puko ali znaš kad se čaša prelije i svaka druga kap samo ti nanosi još
veću bol.
Jednom
je prolazila kraj mene onako okićena žicama i košarom punom livadnog cvijeća
koje je ubrala u mojoj šumi. Nije to prvi puta napravila ali sada je u ustima
imala cigaretu iz koje se dimilo . Miris dima je nekako bio opojan.
Kad
sam udahnuo dim tijelom su mi prošli žmarci i u jednom trenutku sam ugledao
moju vučicu i dobio osjećaj kao da lebdim među oblacima.
Došavši
sebi, niti je bilo moje vučice , niti sam letio a kamoli bio među oblacima već
naprotiv svemu rečenom ležao sam u kaljuži blata a glava mi je pucala od
bolova. Dvije kemijske čistione imale su brigu sa mojim krznom.
Moja
kuma lija ispričala mi je o glupostima koje sam radio a najsmješnije je bilo
dio kada sam u blatnoj kaljuži pokušao plivati.
Mala
puši džoint - reče Lija.
Ne
mogu vjerovati da je došlo do toga .
Tuži
je baki , ona ima dosta utjecaja na nju - veli Lija.
Najprije
ću je ja savjetovati i reći o štetnosti droge rečem ja.
Drugi
dan opet je prolazila kraj mene veselo pjevajući a među prstima dimio se džoint
. Nikada me nije pozdravila a ovaj puta pjevajući me pozdravljala kao u nekoj
opernoj ariji. O lijepo si napušena rečem i krenem za njom.
U
tom trenutku ispustila je cigaretu na koju sam
nagazio svojom šapom.
Šumom
se prelomio vrisak i jauk , opet sam skakutao, samo ovaj puta ne od halucinacije nego od bolova
opekotine.
Čak
je i prijatelj medo došao pogledati tko to urla šumom.
Lija
je brzo opekotinu premazala bjelanjkom jajeta i povezala šapu.
Eh,
to je prevršilo svaku mjeru! - Rekao sam društvu koje se sakupilo oko mene.
Moram
stvar uzeti u svoje ruke.
Imaš
našu podršku vuče , daj toj maloj pokaži zube , čulo se iz gomile .
Na
kratko prekine pričati.
Mogli
bi popiti kavicu , ustane i otiđe u svoju kuću.
Ostao
sam na trijemu . Pogledao sam prema suncu i vidio da je već visoko.
Ako
imaš hladne mineralne, zamolio bi te .
Imam
samo čiste hladne izvorske vode .
Može
, još bolje – uzvratim.
Još
smo nešto čavrljali , kad odjednom čujem glas koji reče -
dobar Vam dan !
Iz kuće vuk odzdravlja,
bok
Lijo !
Kuham
kavu pa nam se pridruži.
Ustao
sam i pozdravio Liju .
O
vidim orehovac vam ide dobro, prozbori lija.
Budeš
čašicu ? - zapita vuk.
Ne, ja sam za danas svoje popila a i sunce je
dosta visoko i uskoro će vrijeme ručku.
U
tom trenutku vuk donese kavu i natoči svakom u šalicu.
Što
te snašlo tu ? - zapita vuk.
Prolazila
sam pokraj pa čujem da prepričavaš svoju priču dragom gospodinu.
Nije
ti on nikakav gospodin nego čovjek iz naroda.
On
ima jedino vupača da pita o istini naših sudbina, koji smo uvijek negativci u
bajkama.
Samo
dobro pazi, znaš što se dogodi
«zviždaču» - reče lija.
Vidim
da je iskrena pa izgleda da ću morati promijeniti mišljenje i prema njoj.
Ostati
ćeš do kraja priče? - zapita vuk.
Ne
, pa znaš da istinu znam a i doći će mi roda na ručak pa žurim .
Pazi
da joj serviraš hranu s visoke posude a ne kao zadnji puta sa zdjelice.
Nasmije
se vuk.
Ne
brini naučila sam lekciju a i ona svoju.
Srknula
je kavu i dala put pod šape.
Lagani
lahor prođe trijemom i donese ugodno osvježenje.
Miris
kuhane kave širio se oko nas a vuk nastavi sa svojom pričom .
Brzo
sam otišao do bake, svoje stare prijateljice. Putem sam šepao a ljutnja mi je
smanjivala bol. Kada sam joj ispričao sve, željela se sama uvjeriti u to pa se
odlučila sakriti ispod kreveta prije nego Crvenkapica dođe. Ja sam se presvukao u bakinu pidžamu i čekao. To je bio naš zajednički plan da pokušamo pomoći tom nesretnom
djetetu.
Kada
je ušla, slijedio je pozdrav zavijajućim tonom kao da je to otpjevala neka
poznata operna diva. Prostorijom se širio miris tek ugašene cigarete.
Ono
što je slijedilo nije za pričati .
Najprije je
imala primjedbe na moj nos. Kao da joj nije bilo dosta što je hodala po mojoj
šumi i k tomu još bila nekulturna nego me još i vrijeđala.
Nekako se suzdržim i rečem da imam veliki nos kako bih je bolje mirisao. Ni tu se
nije zaustavila. Uslijedile su primjedbe na moje uši, pa na usta.
Ludnica!
Uha si bum zvezal !!!!!!!!!!!!!!!!!!! - viknem .
Ustao
sam, ne sa namjerom da je pojedem nego da joj objasnim sve kako bi došla
pameti.
U
taj čas bakica se izvukla ispod kreveta i još se nije ispravila kad se prolomio
užasan vrisak.
Crvena
je histerično počela plakati .
Baka
i ja ostali smo skamenjeni .
Crvena
brzo uzme onu pločicu i počela tipkati po njoj , a zatim govoriti.
Nisam
je ništa razumio kome priča i sa kim priča, kad za nekoliko trenutaka kroz
vrata uđe uglađena osoba u jako lijepoj odjeći. Tipičan stil oblačenja da se izrazi kroz odjeću koju nosi.
Skoči
ona njemu u zagrljaj i brzo počne pričati što je doživjela .
Mala
mu je ispričala istinu koju je vidjela. Bog zna na sve što je pomislila.
Mi
smo je pokušali uvjeriti suprotno ali svaki pokušaj je bio suvišan.
U
tu našu prepirku umiješala se nepoznata spodoba koja je još uvijek u zagrljaju
držala Crvenu.
Baka
mu odvrati da zašuti jer ga nitko za ništa nije pitao.
Prostorijom se začu ozbiljan glas nepoznatog i veoma prijetećim tonom nam se obratio.
Ja
sam političar i sastajem se vašom
unukom.
Poznati
sam političar,
opet
će on,
a
ujedno imam veze i u najvišem vrhu.
Mogu
vam jako zagorčati život bako i optužiti vas za zlo stavljanje , nedolično
ponašanje , a što je još najgore za nastrano ponašanje prema životinjama.
Poslat
ću vas u dom za starije i nemoćne da tamo skončate.
Baka zašuti. Očito je znala da ima posla sa samim vragom.
A
ti vuče u toj pidžami ćeš super izgledati na naslovnici poznatog časopisa.
Oduzet
ću ti šumu a tebe smjestiti u zoološki vrt. Hranu ćeš dobivati na kapaljku i to koju ti ja odredim !!!!.
Ode
slobodica , pa, pa ! - zaprijeti mi .
Dalje nastavi,
e sada kada smo se lijepo napričali i nema nitko ništa protiv, čujte moju verziju
događaja. I tako on ispriča verziju za
koju cijeli svijet zna i koju su pisci morali zapisati .
A sada još to moramo napisati i ovjeriti, reče on.
Trijemom
se začu srk ispijanja kave .
Eto
vidiš dragi prijatelju tako ti je to bilo.
Nije
tu bilo nikakvog razgovora, nego je taj balonja nama održao prijeteći monolog .
Crvenoj nije bio cilj posjeta baki , to je samo bio izgovor da se potajno može
sastajati sa tim šmokljanom.
Pokušao
sam mu nešto proturječiti ali isti čas me prekine i zaprijetio mi riječima,
kome će više vjerovati vama ili meni koji imam veze sve po svud.
Još
je i dodao , budi sretan da vas ne optužimo za bludničenje jer ste oboje bili u
krevetu.
Ponorel
bum!!!! - viknem ja.
Još
sam ti ispao glup jer nisam znao za mobitele.
Koje
mobitele ? - zapitam ga.
Slušaj
sada dalje .
Taj
balonja, očito tatin sin uzme svoju pločicu i počne tipkati po njoj a zatim govoriti
u nju.
Luđaci
!!!! , - zaurlam ja.
Pa
vi ste totalno ponoreli , govorite u te ploče kao da ste luđaci.
Izgleda
da vam je droga mozak spržila, velim ja njima.
U
tom trenutku me uhvati za šapu baka i veli mi da su to mobiteli nešto slično
telefonu samo bez žica.
Mislim
si u sebi, pa kako bi ja mogao znati za te mobitele ali sve jedno čudno mi ih
je bilo gledati kako razgovaraju u prazno.
Popijem
malo izvorske vode i kažem vuku ,
pa
to je borba sa vjetrenjačom!!
Ma
kakva vjetrenjača, ona ima samo četiri krila odgovori on.
To
ti je prava divovska hobotnica !!!!!
Ajde
prijatelju da popijemo još jedan orehovac pa da nastavimo dalje.
Čuj
ja bar znam da sam na orehovcu ali za Crvenu nikada nisi znao na čemu je.
Ha
,ha haaaaaa , nasmije se vuk.
U
tom trenutku pojavila se bakica koja je donijela svježe pečenu pitu od šumskih
jagoda.
Vuk
kao pravi gospodin upoznao me sa legendarnom bakom . Poslije razmjene pozdrava
ugodno smo se zavalili u sjenu trijema .
Miris
jagoda dopirao je do mojih nosnica i izazivao zazubice u ustima.
U
spontanom razgovoru doznala je razlog moga prisustva.
U
jednom trenutku skinula je naočale sa lica i obrisala suzu.
Da
prekinem neugodnu scenu pitam je za recept i kako se pravi pita.
Sada
se ona raspričala o svakom detalju pečenja pite.
Vuk
i ja pozorno smo je slušali . Nismo je prekidali , neka priča.
Još
bi taj naš razgovor dugo trajao da im nisam uskočio u riječ i nastavio.
Sa
dužnim poštovanjem bako ja bi želio da mi vuk ispriča kraj priče.
Nadovežem se , ako ne želi natrag to proživljavati ja ću doći koji drugi dan da čujem
kraj .
I
tako mi je tu kod vas lijepo i osjećam se ugodno.
Nisam
čekao dugo odgovor .
Mladi
gospodine . Započne ona.
Prekinem
je i kažem neka me zove imenom .
Priča
je priča i nije sve tako crno u njoj nastavi ona.
Mala
je u duši dobra osoba i sve sam joj oprostila i zaboravila .
Pa
dobro znaš kakvi smo mi isto bili kao djeca . Nama su govorili da smo crnom
vragu ispali iz vreće. To se sve zove odrastanje.
Ali
onom šmokljanu ne mogu oprostiti a kamoli zaboraviti na nepravdu koju nam je
nanio. Ne, ne mogu zaboraviti da mi je rekao da ću "skončati ".
Bako pa to je politika, velim ja.
Ne želim biti prosta ali neka vrag odnese njega i
njegove veze i taj prokleti ugovor koji smo morali pod prisilom potpisati.
Koji ugovor? , - upitam ja.
Sada se umiješao vuk i nastavi svoju priču.
Sjećaš se kad sam ti pričao da je i on počeo tipkati
po pločici zapravo mobitelu.
Klimnem glavom.
On ti je nazvao nekog frajera koji je začas došao sa
crnom torbom .
Frajer se predstavio kao javni bilježnik . I
Arktički led bi se otopio, da je čuo kojim sladunjavim komplimentima je
obasipao svog ulizanog glavonju.
To si trebao čuti , malo je falilo da mu se uvuče u
guzicu.
Sada se baka od srca nasmijala i izvinila se što nas je
prekinula.
Javni bilježnik sastavio je dokument po prići tog
šmokljana .
Lukavo je izbjegao naše optužbe da se sastaje sa
maloljetnicom ucijenivši nas na najgori
mogući način.
Rekao sam ti koje su to ucijene bile.
Nikada nisam do sada bio tako nemoćan i jadan , a
baki dobro da nije srce puklo od bijesa i jada.
Crvena je još dodala da se napiše da je više nikada
ne smijem zvati Crvenkapuljača nego Crvenkapica.
Baka je prva potpisala a ja sam sa svojom šapom
okončao taj čin.
Sad
o meni kruže priče kako sam ja zao i kako sam pojeo to dijete. To je tako
nepravedno.
A o
meni pričaju da sam bolesna i nemoćna starica o kojoj se trebaju drugi brinuti
nadoveže se baka.
A samo smo se htjeli pomoći tom djetetu da krene drugim ali pravim
putem.
Sada
već ohlađenu pitu baka posluži i zaželi nam dobar tek.
Mojoj
radoznalosti još nije bilo kraja pa sam baku upitao ,
Što
se dalje dogodilo sa Crvenkapicom ?
Lice
joj se sada razvedrilo, a vukova njuška poprimi nasmijanu grimasu.
Znaš
ono narodnu da vrijeme lijeći sve pa tako je i tu bilo.
Kako
je vrijeme prolazilo vuk i ja potajno smo se sastajali i nastavili naša
druženja.
Crvenkapica
je sve rjeđe dolazila i da bi poslije ti dolasci prestali.
Lija
nam je tu i tamo donijela koju vijest o njoj .
Kada
nakon nekoliko godina odjednom se pojavila baš ovdje , tu gdje mi sada sjedimo.
Bila
to sada već odrasla djevojka prekrasnog izgleda. Imala je lijepe rudlave lasi.
Bili
smo iznenađeni .
Vidjela
je to naše iznenađenje i brzo izrekla, ne bojite se.
znam sve o vašem druženju .
Sjela
je kraj nas i sa suzama u očima tražila je od nas da joj sve izvinemo .
Bilo
je to iskreno kajanje , vidjelo se to iz njezinog izgleda lica.
Zatim
nam je ispričala da je prekinula sa šmokljanom .
Prijatelji
joj pomažu oko poništenja ugovora, nastavila je .
Primila
ti je vuka za šapu i počela dalje govoriti,
osnovala
sam udrugu o zaštiti okoline i prirode.
Pokrećem
mnoge akcije čišćenja šuma od smeća .
Poslije
i sam vuk mi je priznao da mu je to bio predivan trenutak.
Drago
dijete izgovorili smo u glas oboje kao da smo se dogovorili , drago nam je da
si tu nastavila sam.
Taman
smo naše emocije smirili kad ona prozbori,
Imam
još jedno iznenađenje za vas !!!!!!!!!!
Otišla
je u šumu i vratila se sa jednom malom prekrasnom djevojčicom.
Vuk
iznenađeno progovori ,
Matora
pa ti si prabaka !!!!!!!
Tresnula
sam ga rukom po ramenu i sa smijehom pogledala.
Curica
je imala prekrasnu crvenu pelerinu sa kapuljačom .
Vuče
, progovorila je ,
Nazvala
sam je Crvenkapuljača.
U
tom ti trenutku ova stara matora vučina počela je cmizdriti kao malo dijete.
Ako
smo taj dan preživjeli velim ja onda nas ništa ne može uništiti.
Emocije
su prevladale i sada,
Moje
suzne oči nisu se mogle sakriti, a vidio sam i na njihovim očima suze.
Naš
razgovor je dugo trajao , naizmjence su prepričavali događaje sa tog susreta.
Mala Crvenkapuljača bila je glavna tema.
Bližio
se kraj našeg susreta. Već je pao i prvi sumrak.
Imam
još jedno pitanje za Vas ? progovorim.
Pitaj
!!!!!!
Mogu
li saznati Vaša imena ?
U
prići može se svatko naći i prepoznati pa zato imena nisu važna.
Važna
je pouka priče . – reče vuk.
Srdačno
smo se pozdravili na rastanku i dogovorili novi susret ali u proširenom
sastavu.
Savjetujem
ti, dragi čitaoče, da se sa živiš sa ovim likovima i malo otputuješ u svoj
virtualni svijet , svijet mašte.
U
toj priči možda se prepoznaješ ili si bio u nekoj sličnoj situaciji kao što je
vuk rekao.
Neću
vas pitati da li i dalje mislite da je vuk
kriv?
Sami
odlučite .
Ova
priča kruži u virtualnom svijetu i nema imena likova pa zato i ime pisca je
nepoznato.
Potpisano
je samo …
Mladi Buntovnik
p.s.
Na
novom susretu upoznao sam bakinu unuku i njezinu prekrasnu kći.
Dok
smo veselo pričali mala Crvenkapuljača sjedila je u vučjem krilu i igrala se sa
njegovim velikim nosom. On je oponašao jureću lokomotivu i svaki čas tulio a na
to se mala veselo smijala.
M B
