ANĐELI

 Grad Varaždinu gdje živim nazivaju grad anđela ili grad gdje anđeli spavaju.

Za ovaj post zaslužna je najviše moja supruga koja je donijela šablone za

izradu anđela iz papira. Moja vesela unuka prihvatila se odmah posla i počela

Izrađivati anđele . Postala je pravi mali majstor u izradi tih prekrasnih Božjih glasnika.

A djeda kao djeda  ubrzo je u fotoshopu izradio dvije ilustracije na temu anđeli.

Nemojmo zaboraviti da je anđeo navijestio bezgrešno začeće Marije koju smo svetkovinu

neki dan i proslavili.

 

Anđeli već u svojem imenu najavljuju svoju funkciju

kao bića koja prenose Božje poruke, objavljuju njegovu volju,

 javljaju se u snu ili slave boga na nebesima.

 Oni su posrednici između Boga i čovjeka.

Riječ anđeo vuče korijene iz grčke riječi «aggelos»,

 koja direktno prevodi hebrejsku riječ «maleak» što

   znači poslanik, vjesnik ili glasnik.

Od uvijek sam bio očaran anđelima.

 Slike i figurice tih prekrasnih, malih, rumenih bića sa krilcima,

 ostavljale su me bez daha.

Neki meni dragi ljudi upoznali su me sa tim

da su anđeli tu uz nas samo ih trebamo pozvati.

Moramo im se obratiti jer oni ne znaju što mi želimo.

Oni su uz nas, pozovimo ih.

 

Ima jedna prekrasna  pjesma o anđelima koja zaslužuje da je proćitate.

Netko postoji

Netko postoji

Nevidljiv očima mojim

Tko oduvijek čuvao je mene

Koga nazvala sam Anđelom svojim,

I kad tužne misli

Rojile su se poput pčela,

I kad govorila sam

Ono

 Što u srcu svome osjećati nisam htjela.      

Pa i tada

Kada, okretala sam pogled

Od svjetlosti ka tami.

I u tome trenu,

Netko

Ljubavlju svojom, ljubav moju

brani.

Netko postoji

Nevidljiv očima mojim

Tko oduvijek čuvao je mene,

Što vidljiv je samo Njemu,

Što prati me kroz život moj

Kao što tijelo ima svoju sjenu.                                                             

Taj Netko

Što prati me

Dok moj vrtuljak, životni se vrti

Što govori mi da postoji

Život nakon smrti,

Jer da nije tako,

Zar bih mogla čuti

Riječi s Neba, baš ovako lako.

Netko, tko uvijek je tu za mene

Vidljiv samo srcu mome,

A nevidljiv očima mojim

Što poručuje mi

Da prepreke na svom putu

Neka se ne bojim,

Jer da ćemo

Sve to, zajedno mi proći

I da svakog na svom putu

Netko čeka

Tko će mu pomoći.

Netko postoji

Nevidljiv očima mojim

Tko zauvijek čuvati će mene                                                     

Kao što čuvao je i do sada.

Da ga vidim

Potrebno je naći mjesto                                                  

U svom srcu

Gdje nalazi se

Ljubav, Mir i Nada!

Safiris

 Vjerujte u anđele , oni su tu pokraj nas 

   samo ih treba dozvati !!

  Mario

VRIJEME ADVENTA

Božićno vrijeme i nova liturgijska ili crkvena godina
započinje Adventom ili Došašćem.
Došašće je vrijeme priprave kroz četiri nedjelje za godišnju proslavu
 Rođenja Gospodinova.
Ujedno je i vrijeme priprave za drugi, slavni Kristov dolazak.

 Na ovoj ilustraciji pokušao sam dočarati vrijeme Došašća .
Na slici se vidi SVIJETLO , PUT I ISTINA.
Došašće nas odgaja za ljubav koja seže za Bogom i dostiže Ga. Stoga, kršćansko Došašće kao vrijeme radosnog iščekivanja predstavlja radostan događaj.
U nedelju paleći svijeću prisjetite se da nešto dolazi i da sa skromnošću doćekamo to Svijetlo 
kao što je i prikazano na ilustraciji. 

 Mario
 

   

HALLOWEEN - NOĆ VJEŠTICA

Halloween ili Noć vještica (noć s 31. listopada na 1. studenog) je praznik koji se najviše slavi u Americi, ali pod utjecajem američke filmografije postaje sve više prihvaćen i u ostatku svijeta pa tako i kod nas.
Riječ Halloween u našem jeziku nije doslovno prevedena. Doslovan prijevod engleskog korijena naziva Halloween (All Hallows Eve) značila bi večer prije Dana svih svetih/mrtvih.
Glavni simbol Noći vještica su bundeve, ali i sve ono što može uplašiti ljude, maske i simboli koji se kod nas tradicionalno koriste za maškare.
Kod nas još ne postoji navika proslave ovog praznika, ali ćete uvijek pronaći pokoji party, horor na televiziji ili bundevama ukrašen izlog ili balkon na kući.

Neka Vam ova ilustracija bar malo dočara taj događaj .

 

Mario

JESENJE LIŠĆE

 Došla je tiho, nečujno.
Ušuljala se u nas, u naša srca.
Jesen je sa sobom donijela tonove zlatno žutih boja.
Polako šeće po parku, šumi, vrtu, livadama, i dotiče lišće, koje postaje zlatno.
Dok hodamo po lišću, ono šušti i leti sve dalje.
Polako zamire cvrkut ptica i sve polako tone u dugi san
iz kojeg se neće probuditi sve do proljeća.

Ima jedna tužna pjesma koja me svake jeseni podsjeti na
moga oca i na dan kada je zauvijek otišao , a koja ga je otpratila na put bez povratka.
Suza na mom oku sputava me da dalje pišem .

                                                 

 Jesenje lišce
Jesenje lišće već otpalo je
ni travke nema, pustoš je svud
U srcu mome i mojoj duši
još uvijek vlada vječita stud
Uzalud bijehu sve nade moje             
zalud se nadah da ćeš ostati
A sada vidim, da zbilja ideš
i da se moram s' tobom rastati     
Pa idi, idi, u svijet daleki
mira ti želim na putu tvom
A kad ti bude blistala sreća
sjeti se na me, i na naš dom

  Mario

JESEN STIGLA , DUNJA MIRIŠE

 DUNJE

Evo jednog voća koje je gotovo postalo egzotično danas, koje nema status zvijezde, a radi svoje specifičnosti nekad bijaše omiljeno i vrlo raspostranjeno na stolovima Europe.

U mnogim našim kućama, od Hrvatskog zagorja i Slavonije do Dalmacije, u jesen se dunje stavljaju na ormare ili zidne police u dnevnom boravku ili spavaćoj sobi jer prostor ispunjavaju ugodnim mirisom. Dunja je svoje mjesto dobila i u brojnim pjesmama, naročito narodnim.

Prema staroatenskoj tradiciji vjenčanja, svadbena pratnja je bacala dunje na svadbena kola kojima je mladoženja otpremao mladu u njihov novi dom. Kada su stigli, mladenka je jela ceremonijalni kolač s medom i sezamom. Da bi se osigurala plodnost, tada bi joj bio darovan plod dunje, simbol plodnosti. Tako je dunja ostala simbolom svadbe i plodnosti, zadržavši se u pjesmama i narodnoj tradiciji i u našim krajevima (Žute dunje, Jesen stiže dunjo moja, i dr.).

Neka Vam ova ilustracija dočara jesenje veće prožeto mirisom dunje koji se širi
prostorijom obasjanom svjetlošću svijeće.

     Mario

Ljetovanje u Červaru

Ljetovanje u Červar – Poratu

I ove godine doživjeli smo  nezaboravne trenutke u prelijepom Červaru.

Suncem okupana plaža vabila nas je na svakodnevno kupanje .

Toplo more bilo je prepuno kupača.

Naša unuka Mirta uživala u u svakom trenutku.

Svih deset dana imali smo prekrasno vrijeme.

Ove fotografije neka Vam dočaraju ljepotu plaža tog
malog turističkog mjesta.

 

a tu je i nezaboravni vodeni tobogan.

 U blizini nalazi se i staza za jahanje koja je nezaobilazna destinacija naše obitelji.

Bilo nam je prekrasno!!!

   Mario

SUTON

Zalazak sunca negdje na moru

Ništa nije lijepše od pogleda na zalazak

sunca na moru.

More svjetluca , sunce zamire a pritom priroda

nam pokazuje svu svoju ljepotu.

Ova igra poniranja sunca u tamu stvara nezaboravne

jedinstvene scene  koje nam bude nezaboravne osjećaje.

To nezaboravno stapanje svijetla i tame stvara spektar toplih boja 

koje nekima unose pomalo  tugu , a drugima posebnu radost.

 

Ova slika  će vas barem na trenutak u mislima 

odvesti na plažu, daleko od svih.

Gledajući ove prizore na slici zaista možemo

zaključiti da na zemlji ima kutaka koji su se doslovno 

spustili s neba stvarajući neki prividan raj,

neko mjesto koje je bilo predviđeno samo za" Bogove".

Tko je kreator sve ljepote koju možemo vidjeti na ovoj slici?  

 Odgovore na ova pitanja vjerojatno nikada nećemo saznati.

Preostaje nam jedino posjetiti ove lokacije u živo, barem jednom u životu.

želim Vam ugodno provedene trenutke 

odmora i neka Vas ovakvi trenuci prekrasne prirode 

prate svuda.

  Mario