ponedjeljak, 1. studenoga 2010.

Svi sveti

 Danas na blagdan Svih svetih i sutra na Dušni dan
vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa
svojim pokojnicima. Svi sveti i Dušni dan dva su
 različita liturgijska dana, kad se posjećuju groblja
pale svijeće, polaže cvijeće i moli u sjećanje na pokojnike.

Ova moja ilustracija neka Vas podsjeti na
naše voljene koje smo izgubili u ovozemaljskom
životu sa nadom da su oni uvijek tu pokraj nas
i bdiju nad nama kao anđeli čuvari.
                   Mario

subota, 30. listopada 2010.

Mojoj supruzi Nadi

Na ovu pjesmu nepoznatog autora slučajno sam 
naišao. U prvi mah pomislim matematika je 
matematika i tu se nema što filozofirati.
Svi smo učili matematiku i znamo da je 
korijen iz tri iracionalan broj (beskonačan).
Ali kad sam malo dublje počeo razmišljati
jako me je dirnula.
Sve ovisi kako umjesto brojeva uvrštavaš
životne prilike.



Nadam se da će kao i u pjesmi taj kvadratni korijen
(čitaj bolest) nestati i nikada nas neće rastaviti u 
dva iracionalna broja koja idu u beskonačnost
svaki svojim putem.
Možda je u beskonačnosti dobro putovati , ali to putovanje
mora biti u paru.
  √3 X √3 = 3
                             Tvoj Mario 




  

ponedjeljak, 18. listopada 2010.

jesen


 Niti jedno godišnje doba poput jeseni ne donosi
sa sobom toliko raznolikog voća i povrća.
Sve pršti bojama i mirisima, sve je raskošno i
nabreklo od kvalitete i sočnih sokova.

                                                   

Više je razloga zbog kojeg je potrebno
jesti sezonsko voće i povrće. Prvenstveno,
treba imati na umu da je riječ o plodovima
koji su netom ubrani, puni sunca i sokova te
kao takvi i najidealniji za slasni ugriz.
Takvo voće i povrće se ne skladišti i ne
transportira diljem svijeta te je velika vjerojatnost
 da je ono obrano sa susjedove kampanje ili vrta.
Također, sezonski su plodovi boljeg ukusa.
 Za razliku od umjetno uzgojenog u staklenicima,
možda su manje sjajni i napuhani, međutim
njihova je kvaliteta neupitna. Uz to, takvo se
voće i povrće bere zrelo, dok se ono spremno
za transport ubire još zeleno.
I najvažnije! Sezonsko se voće jede u sezoni.  
Baš kao što zimi navlačimo kapute i čizme kao
najprirodniju stvar na svijetu, tako i u jesenjoj
sezoni više pažnje uz taj vanjski izgled, posvetimo
i svom tijelu. U protivnom, i nadalje možemo
 gutati vitaminske tablete.

                                                 kruške iz našeg vrta

Pozdrav svim čitateljima mog bloga
  Mario

četvrtak, 23. rujna 2010.

Jesen

Jesen je jedno od četiri godišnja doba. Na sjevernoj
polutki traje dio rujna (od 23.), cijeli listopad, studeni i
dio prosinca (do 21.), a na južnoj Zemljinoj polutki dio
ožujka, cijeli travanj, svibanj i dio lipnja.
Na dan početka jeseni, takozvanu ravnodnevnicu,
koja obično počinje 23. rujna, dan i noć traju po 12 sati,
pa postupno nakon tog datuma dani postaju za jednu
 minutu kraći od noći, a noći jednu minutu duže od dana.
Postoje dva razdoblja u jesen: rana jesen traje od 23. rujna
do kraja listopada (početkom studenog), a kasna jesen traje
od početka studenog, sve do 21. prosinca.

Lijepo je kada u moju ulicu stigne zlatna jesen,
kada te ujutro budi šum jesenjeg lišća i tiho
 udaranje kiše po prozoru. Lijepo je kada oko sebe
 vidiš prelijepe jesenje boje i kada u zraku osjetiš miris
 zrelog voća i tek spremljene zimnice. Sve je u mojoj ulici lijepo,
dok u nju ne stigne kasna jesen.
Ima jedna pjesma koja mi je ostala u sjećanju
iz osmoljetke . Još sada čujem u mislima
kako čita stihove moja razrednica K. Miljenka .

                            Mario

U poznu jesen

Čuj, kako jauče vjetar kroz puste poljane naše,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Frkće okiso konjić i žurno u selo grabi,
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom -
A vjetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.

Vojislav Ilić

ponedjeljak, 20. rujna 2010.

Kraj ljeta

Još nije ali dolazi i sve bliži je kraj ljeta.
Plaže su postaju sve praznije, gostiju ima sve manje,
i cijeli Jadran  se postepeno sprema za jesen,
 za mirnu morsku jesen.
I ako naizgled sretan i odmoran duboko u
sebi imam čudan osjećaj tuge . Nekako u sebi
žalim za proteklim godišnjim odmorom.
Ta sjeta me proganja već nekoliko godina.
No nema veze odmor mi je godio , ali opet
nekako se veselim svježijim danima .
Nije da ne volim sunce i toplinu no ipak .......

Ova ilustracija nastala je u trenucima "tuge" za ljetom.

Vjerujem da ste se  uspješno odmorili i da ste spremni
na sve nadolazeće obaveze.
Posebno želim uspješan početak nove školske godine
svim đacima a posebno prvoškolcima.
                  Mario

srijeda, 8. rujna 2010.

ljetovanje u Červar - Poratu




Červar Porat je turističko naselje, 3 km. sjeverno od
grada Poreča.Suvremeno turističko naselje niknulo je
na mjestu antičkog, a planski je izgrađeno u razvedenoj
uvali Sv. Marina, okruženoj maslinicima i crnogoričnim
šumama. Plaža u Červar-Poratu duga je 1,5 km i od
središta turističkog naselja udaljena 500 metara.
Marina ima kapacitet od oko 450 vezova,
a u blizini se nalazi i kamp Ulika. Mjesto je
 okruženo sa vinogradima i maslinjacima.
Postoje uredene biciklisticke staze koje vode uz more
 do grada Poreča, a u samom mjestu se
nalazi i nekoliko teniskih terena.
                                                              Panorama Červara
Stanovnici Červar-Porata potpuno su okrenuti turizmu,
 pa možete birati među brojnim restoranima,
konobama i mjestima za izlazak.

Godinama provodimo ja i moja supruga
godišnji odmor u tom mjestu. Zadnje dvije godine
sa nama i ljetuje naša unuka Mirta.
Ima zanimljivih sadržaja za sve uzraste pa nam ne može biti
dosadno.
                                                        suton u Červaru

evo nekoliko fotografija koje su zabilježile naše
nezaboravno ljetovanje.

baka sa unukom Mirtom
                                                  volim roniti


 skok za pamčenje                                                                                













moja prva riba

                                                   volim jahati kobilu Barby  

Nadam se da sam vam dočarao kako smo
proveli ljetovanje.
Svim čitateljima bloga srdačan pozdrav!!!!
              MARIO
                                                 
                                               







                                                                                                                                                                                                                                            
                                                                                                                                                                                               

                                                

subota, 14. kolovoza 2010.

Marija Bistrica

Marija Bistrica nadaleko je poznata kao Hrvatsko
nacionalno marijansko scetište u kome dominira
crkva-bazilika Majke Božje Bistričke.
U njoj se čuva crni, čudotvorni kip Bogorodice s djetetom,
rad domaćeg majstora iz 15. stoljeća.
Razni čudesni događaji vezani su uz kip Majke Božje Bistričke,
od pojave mlade žene u modroj haljini do raznih čudesnih
ozdravljenja, a što je priznato tek poslije pomnih istraživanja
i pouzdanih svjedoka. Kip Bogorodice s malim Isusom po
predaji prvotno se nalazio u Marijinoj kapeli na 
Vinskom Vrhu nedaleko od Marije Bistrice.
U 16. st. nakon provale turaka u ove krajeve kip je zazidan
u crkvu u Mariji Bistrici, te se na njega vremenom zaboravilo. 
Nakon više od stogodišnjeg turskog obitavanja ovim krajevima,
u vrijeme nedjeljne mise, uspela se do oltara žena divnog obličja
 u modroj haljini i predala župniku svoju voštanu svijeću riječima;
 "Molite s čitavim narodom na nakanu da zadobijem vid"
Župnik se čudio kako žena moli vid, a dolazi sama
na propovjedaonicu i zatim silazi među ženski svijet.
Pojava te žene zabilježena je u više navrata nakon čega
se krenulo u potragu za zaboravljenim kipom. 
15. srpnja 1684. godine pronađen je kip, postavljen na
glavni oltar i drugog dana u vrijeme nedjeljne mise , 
Magdalena Paulec, plemkinja i patron župe
 nosila je tri puta oko oltara svoju uzetu 
kćerku Katarinu koja je nakon toga čudesno ozdravila.
Od tog vremena ne prestaju hodočašća u Mariju Bistricu
 ni u najtežim povijesnim vremenima naše zemlje.





 Ovaj post posvetio sam velikom kršćanskom prazniku
uznesenje Marije majke Isusove na nebo.
Mnogi će Njeni štovatelji toga dana krenuti na
hodočašća  Marijanskim svetištima pa im ovim
putem želim sretan put i neka ih prati iskrena vjera
 za duhovnom obnovom.
         Mario