Svijećnica je dan kad su Marija i Josip unijeli malo dijete Isusa
u hram da bi ga po židovskom zakonu kao prvorođenca prikazali Bogu.
Dok su bili ondje, Isusovi roditelji su susreli čovjeka imenom Šimun,
kojega evanđelje opisuje kao čovjeka „pravedna i bogobojazna“
i kao nekoga koji je iščekivao vrijeme kada će spasenje doći Božjem
narodu u Izraelu.
Kada je Šimun ugledao dijete Isusa uzeo ga je u svoje naručje i rekao: 'Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.'
Iz Šimunovih riječi da Isus neće biti samo izvor spasenja za Židove,
nego „svjetlost na prosvijetljenje naroda“, ovaj dan zovemo Svijećnica.
Ova ilustracija dočarava dolazak Marije u hram .
Šimun Isusa koji je imao četrdeset dana, četrdesetodnevnog, priznaje
Gospodarom.
Gospodarom priznaje nekoga tko još ne zna govoriti.
Ali Šimun gleda dublje od površine tijela. Duh Sveti mu je objavio da to nije
obično dijete, iako se obukao u običnost, u neznatnost, uobičajenost, daleko
od svake senzacionalnosti i senzacionalizma.
Jer stvari se i ne događaju na toj razini, na razini «draškanja» osjetila nego na razini dodirivanja srca.
Marija je sebe svojevremeno prikazala, prinijela Ocu, predala se sva u vrlo ranoj dobi.
Naučila je predavati sebe većem od sebe. Naučila je realno računati sa svojom neznatnošću,
stavljajući je u kontekst Božje svemoći.
Budimo i mi svijetlost koja zračiti istinom .
Mario
