četvrtak, 13. prosinca 2012.

SVETA LUCIJA



13. prosinca obilježava se Dan svete Lucije, 
kada se po tradiciji sije pšenica i počinje se
 odbrojavati 12 dana do Božića. 




Tko je bila Sveta Lucija?


Sveta Lucija, zaštitnica vida, krojača i kovača, živjela je u 4 st.
 u Siracusi na Siciliji u vrijeme vladara Dioklecijana.
 Bila je iz bogate porodice i bila je zaručena.
 Jednom je hodočastila grob mučenice Agate u Kataniji da bi izmolila
 ozdravljenje za svoju bolesnu majku.
 Tada joj se ukazala mučenica Agata i predvidjela joj
 vrlo skoru mučeničku smrt. Odmah po povratku u Siracusu je
 otkazala zaruke i podjelila sav svoj imetak siromasima. 
Uvrijeđeni zaručnik ju je prijavio vlastima sa optužbom
 da je kršćanka. Takva optužba, po Dioklecijanovim zakonima koji
 je proganjao kršćane, je bila smrtno opasna.
 Zatvorili su je u tamnicu, mučili su je poljevajući je vrelom smolom
 i vrelim uljem, ali svoju vjeru nije zatajila.
 Osudili su je na smrt odrubljivanjem glave.
 Prije toga uspjela je primiti euharistiju i predvidjela je skoru smrt Dioklecijana kao i prestanak progona kršćana. 
 U narodu je sirakuška djevica vrlo poštovana. 
U tradiciji narodne i crkvene pobožnosti je Sveta Lucija
 zaštitnica vida i vrlo često je prikazuju s pladnjom i parom očiju na njemu. 
Njen praznik 13. prosinac se po julijanskom kalendaru povezuje
 sa najkraćim danom u godini i narodna tradicija je povezala 
ugaslu svjetlost njezinih slijepih očiju sa najdužom noći zimskog sunčevog ciklusa.
 Legenda govori da si je Lucija sama iskopala oči kako b
i se riješila mladića koji ju je želio zaprositi.






U mnogim hrvatskim krajevima se na dan v. Lucije sije pšenica, kako bi ozelenila do Božića, a zelenilom se prizivala plodnost i obilje u nadolazećoj godini. Narasla se pšenica po tradiciji vezala crvenom trakom koja je štitila od uroka, i stavljala, ovisno o području, u kut sobe, na stol ili pod bor. U sredinu božićne pšenice, koja se sijala i u izdubljenu repu, negdje se stavlja jabuka, a negdje jedna ili čak i tri svijeće





Dragi moji virtualni prijatelji ovim postom želio sam Vas malo podsjetiti tko je bila sveta Lucija
i na narodne običaje kojim se slavi taj dan.
Upalimo svijeću i otjerajmo duhovnu tamu , stanimo pred Boga koji je svemoguć , koji je 
svjetlo i pomolimo se da nam da moralnu krepost .

"Naš narod pozna ime Svjetlana ili Lucija. Naša djeca se na dan svete Lucije igraju svjetlom, noseći ga od prozora do prozora, da bi svojom dobrotom, jednostavnošću, priprostošću, omekšali naša srca i omogućili radost i svjetlo na našim licima. Djeca su već sama svjetlo, toplina, nježnost, nevinost i život. Neka nam današnja svetica pomogne da budemo kao djeca."

Mario 







srijeda, 24. listopada 2012.

ROĐENDAN



Moj rođendan
Jesen – moje omiljeno godišnje doba. Ima na milione nijansi narandžaste, žute, crvene ali ima tu i zelenih, pored toga listopad je i mjesec mojeg rođendana i to još više popravlja moje raspoložene. Rođendan je dan u godini, kada se slavi obljetnica rođenja. Ugodno je znati da neke osobe barem jedan dan u godini misle na mene.
Kako vrijeme leti!? Od rođenja prohodali smo , odrasli, zaljubili se, vezali se uz bračnog druga , dobili djecu, a naposljetku i unuke. Postali smo veliki, ali smo i dalje ostali oni isti, pristupačni i veseli . Svake godine sve je više rođendanskih svjećica na torti.
Svečano puhanje svjećica nije prošlo bez šale da će uskoro biti potreban i vatrogasni aparat za gašenje.
Primio sam puno  želja ,osjećaja , lijepih poruka,  previše je toga bilo da bi ovdje stalo, al jedno ipak može: sretan rođendan.”
Naravno, red je da rođendan i proslavim.
Proslavio sam ga u krugu moje familije i mojih dragih unučica.
Ovih nekoliko fotki neka Vam barem malo dočaraju atmosferu tog čina.



Jesen je godišnje doba koje volim i čvrsto vjerujem da će tako i ostati bez obzira na sve drugo, uvijek ću voljeti te listopadske, jesenje boje, uvijek ću voljeti ono što me okružuje, a uspomene – uspomene su nešto što nitko nikada neće moći da mi oduzme...
Zato još jednom hvala svima koji su se sjetili mog rođendana  !!!!
Mario



petak, 7. rujna 2012.

Červar Porat - SUTON


Sjedim na plaži s foto aparatom u ruci i čekam,
 čekam taj čudesni trenutak zalazaska sunca.
More , iako polako miriše osekom , nemirno je pod utjecajem plime.
Na nebu galebovi glasno krešte i svojim letom 
  pozdravljaju svjetlost koja traje u ovom prekrasnom  trenutku.
 Uvijek sam se divio nijansama boja pred zalazak sunca
 koje pokušavam ovjekovječiti fotićem za uspomenu .
Taj prirodni fenomen koji uvijek traje prekratko i
 koji je opjevani u raznim pjesmama ,
taj čaroban zalaz za horizont ,
 taj čudesni svjetlosni zagrljaj koji krije našu vječnost.
Dragi moji virtualni putnici ovim fotografijama
 želim Vam prikazati ovaj plavo – narančasti svijet ,
 svijet stvarnosti u bojama užarenog  čelika, mirisu
soli i vode .
Zastanite na trenutak i pogledajte  fotografije .
Hvala vam svima kako vidljivima tako i onim ne vidljivima čitateljima
moga bloga , jer vi ste poticaj svakom mom novom postu , i 
zato neizmjerno sam vam zahvalan na tomu.
 Mario



Nadam se da ste uživali u ovim fotografijama i da sam Vam uspio dočarati
prekrasne trenutke  tog prirodnog fenomena .

Pozdrav



utorak, 29. svibnja 2012.

Čestitka za rođendan

 Sve najbolje za Tvoj rođendan Nado !!!


 I onda kad nisam tu ...
i onda kad se ne javljam
i onda kad misliš da sam te zaboravio....
ja mislim o tebi...
i o svemu što smo zajedno prošli....
za mene si zauvjek moja i jedina !!!
  Sretan Ti rođendan 
                           Mario

Mario